4 rizika interneta
4 rizika interneta koji predstavljaju glavnu glavobolju roditeljima su Cyberbullying (zlostavljanje na internetu), online predatori, krađe indetiteta i prevare, kao i pogrešna informisanost.
1. Cyberbullying (zlostavljanje na internetu)
Sa porastom uticaja društvenih medija Cyberbullying je postao veliki problem. Dolazi u obliku uvredljivih komentara ili prijetnji objavljenih na internetu i može uticati negativno na mentalno zdravlje djece.
Podučavanje djece o digitalnim opasnostima može pomoći da prepoznaju opasnosti zlostavljača.
Na primjer, djeca moraju naučiti kako prepoznati nepristojan sadržaj ili poruke koje internet nasilnici šire. Takođe, moraju naučiti kako ih prijaviti ako je potrebno.
Alati za odbranu od nasilnika na internetu su blokiranje ili ignorisanje nasilnika, neuzvraćanje i traženje pomoći od odrasle osobe ili prijatelja od povjerenja.
Roditelji moraju biti uključeni i otvoreno razgovarati s djecom o opasnostima i problemima koji ih čekaju na internetu.
2. Online predatori
Online predatori su još jedan rizik zbog kojeg je važno podučavati djecu vještinama digitalne pismenosti kao što su razumijevanje postavki privatnosti na internetu, postavljanje jakih lozinki i podizanje svijesti o potencijalnim prijetnjama.
Roditelji moraju razgovarati sa djecom o rizicima povezanim sa strancima u digitalnom okruženju – čak i ako se isprva čine prijateljski ili bezopasni.
Djeca moraju razumjeti da se mrežni predatori uvijek pretvaraju da su neko drugi kako bi dobili djetetovo povjerenje i onda ih iskorištavali.
Digitalna pismenost omogućuje djeci da razumiju i prepoznaju znakove upozorenja kada komuniciraju s nekim na internetu. Znanje o važnosti čuvanja ličnih podataka poput lozinki, adresa, telefonskih brojeva ili bankovnih podataka je “OBAVEZNO” u digitalnom svijetu.
3. Krađa indetiteta i internet prevare
Najčešći oblik online kriminala je krađa identiteta u kombinaciji s online prevarama.
Kako bismo zaštitili djecu od ovih rizika, moramo ih naučiti da nikada ne dijele svoje lične podatke bez konsultacije sa roditeljima.
Neophodno je usvajanje taktika digitalne pismenosti kao što su: davanje ličnih podataka samo kada je to apsolutno neophodno, izbjegavanje klikanja na sumnjive linkove ili attachmente (priloge), kao i učenje o tome kako uočiti online prevare traženjem znakova kao što su pravopisne greške ili neispravnost jezika u bilo kom obliku.
Digitalna pismenost pomaže djeci da shvate važnost korištenja jakih lozinki jedinstvenih za svaki račun, postavljanja provjere autentičnosti u dva koraka na svojim računima i redovnog ažuriranja “antivirusnih” softvera.
4. Pogrešna informisanost
Kako umjetna inteligencija (AI) i sadržaj koji pokreću botovi (automatski programi na internetu) postaju sve prisutniji, postaje sve teže razlikovati šta su istinite, a šta lažne informacije. Lažne vijesti, lažirane fotografije i video klipovi, te razne teorije zavjere koriste se za manipulisanje javnosti.
Djeca često ne mogu razlikovati prave vijesti od dezinformacija. Zato je važno da ih roditelji nauče vještinama ocjenjivanja izvora sa interneta i prepoznavanja potencijalnih opasnosti.
Digitalna pismenost znači da djeca i roditelji mogu naučiti taktike kao što su:
– korištenje više pouzdanih izvora pri istraživanju teme,
– čitanje članaka kritičkim pogledom i preispitivanje pretpostavki ili tvrdnji,
– prepoznavanje i izbjegavanje jezika koji je namjerno huškački, senzacionalistički ili emocionalno nabijen,
Podučavajući djecu vještinama digitalne pismenosti, možemo ih naučiti da budu bolje informisani i odgovorni digitalni građani. To će im pomoći da izbjegnu zamke dezinformacija i donesu za sebe, bezbedne i odgovorne odluke.