Kada upisati dijete
Kada upisati dijete u školu programiranja? Ovo je jedno od čestih pitanja koje roditeljima padne na pamet.
Kako to nije prva aktivnost o kojoj razmišljaju kada organizuju slobodno vrijeme svom djetetu, mnogi roditelji zakasne.
Najčešće djecu upišu tek poslije 11. ili 12. godine, kada djeca to shvataju kao nešto nametnutno, protiv njihove volje. U tom periodu, djeca ulaze u svijet odraslih, gdje sve postaje teže i zahtjevnije.
Roditelji od njih, odjednom, očekuju da budu samostalni, da sami uče i organizuju svoje vrijeme, ali i da nastave da se bave svim onim što su im još dok su bili mali, stavili kao obavezu. Svega toga im je previše i sad bi da im dodaju još.
Preporučeni uzrast za upisati dijete u školu programiranja je između 6. i 7. godine, odnosno, kada dijete polazi u školu.
Tada im obaveze postaju formalne i struktuisane. Sve je po određenom redu i programiranje shvataju kao dio njihovih svakodnevnih obaveza.
Do tada, dijete uglavnom uči igrajući se.
Da li je lakše programirati ako počneš prije polaska u školu?
Stručnjaci smatraju da djecu treba učiti programiranju što prije. Svako se dijete razvija svojom brzinom i na različite načine.
Djeca uzrasta od 5 ili 6 godina mogu početi učiti osnove programiranja kroz igru, jer ako programiranje dožive kao nešto što je zabavno, kasnije neće imati strah da se time bave, već će biti više zainteresovani.
Više studija pokazalo je da djeca koja počnu programirati u osnovnoj školi postižu bolje rezultate tokom svog obrazovanja.
Zašto se časovi programiranja održavaju u grupama, a ne individualno?
Djeca moraju naučiti društvene vještine, baš kao što moraju naučiti čitati i pisati. Dati djetetu priliku da se igra s drugom djecom odličan je način da se socijalizuje.
Rad u grupi ih uči da probleme mogu posmatrati iz različitih uglova, da rješenja ima više i da svaka mogu biti dobra. Svako od njih ima svoju ideju i drugačiji način razmišljanja.
Stručnjaci sugerišu da djeca treba da nauče programirati, jer programiranje postavlja programere kao “kreatore” ili “graditelje svijeta” unutar programskog okruženja – po definiciji, programiranje zahtijeva kreativno i eksperimentalno razmišljanje.
Djeca uče koristeći predmete na različite načine. Kada eksperimentiše, istražuje i stvara, dijete uči o rješavanju problema u situacijama u kojima nema postavljenih ili “pravih” odgovora.
Programiranjem, djeca neprestano eksperimentišu. Nakon što nauče osnovne funkcije, pitaju se i eksperimentišu: “Šta će se desiti ako pokušam ovo? Da li bi to uspjelo?”